ETNOLOGIJA

Bogata etnografska materijalna građa Homolja govori o samom životu stanovništva ovog kraja. S obzirom da se homoljsko stanovništvo pretežno bavilo stočarstvom, najveći broj predmeta u etnografskoj zbirci Zavičajnog muzeja Homolja u Žagubici pripada predmetima za obradu vune, ali pored toga tu su i ostali predmeti koji su se koristili u svakodnevnom životu i koji i danas čuvaju duh prošlih vremena. Etnografska zbirka broji 342 predmeta koji se mogu videti u okviru stalne postavke Zavičajnog muzeja Homolja i koja kroz predmete kao što su alatke za poljoprivredu, unikatne nošnje, ukrasne predmete i fotografije predstavlja pravi raj za ljubitelje tradicije i kulture.

Razboj je sprava koja služi za tkanje i predstavlja jednu od najbitnijih sprava u istoriji ali takođe i jednu od najprostijih sprava koje su ikada konstruisane. Na principu na kojem radi stari ručni razboj, danas rade i velike fabričke mašine za tkanje koje proizvode hiljade metara materijala. Tkanjem se bavi tkač ili tkalja. Nekada je postojao specifičan mutavđijski zanat. Mutavđija se bavio tkanjem seoskih torbica od kozje dlake. Razboj je predmet koji se sastoji iz više delova i to: osnovno vratilo, robno vratilo, niti ili kotlaci, listovi, brdo, pedala kod podnog razboja ili ručice kod stonog razboja i čunak. Pomoćna oprema koja se koristi za tkanje: snovalo, motavilo, češalj, brdo, čunak, kukica, nož – kukica, rastegljivač.

Razboj

Vreteno je valjkasti komad drveta, dužine oko 40 cm i najvećeg prečnika oko 1 cm koji se prema krajevima konusno smanjuje u dva oštra vrha. Vreteno predstavlja prvo primitivno oruđe u tehnološkom procesu prerade životinjske dlake, posebno ovčije, u vunu i pravljenje odevnih predmeta. Nosilo se uz preslicu. Vreteno se koristilo za upredanje i namotavanje prediva sa preslice. Prilikom pređe držalo se u desnoj ruci i laganim okretanjem među prstima njime su se namotavale ispredene niti. U narodu postoje mnoga verovanja vezana za vreteno a jedno od njih je i da ko dotakne vreteno prestaje da raste obzirom da namotaji na vretenu prilikom njegovog okretanja rastu po debljini, a po visini ostaju isti. Protiv svake, pa i ovakve opasnosti narod je iznalazio kontra pravila, pa se ova sila poništavala kada se vretenom dotakne zemlja, tavan i pljune. Još jedno od verovanja je i to ukoliko se njime dotakne muško dete, majka će rađati samo žensku decu, obzirom da je vreteno ženska naprava, dok ukoliko se njime dotakne odrasla osoba ona će izgubiti snagu.

Preslica ili kudelja je bila veoma važan deo privrede starog srpskog domaćinstva, kao alat za predenje vlakana. Pomoću preslica se nekada izrađivala odeća kao i svi predmeti od vune koji su se koristili u jednoj porodici. Osmišljena je za pridržavanje vlakana držeći ih raspletene kako bi se lakše odvijao proces predenja. Najčešće se koristila za držanje lana, ponekad i vune, ali može se koristiti s bilo kojom vrstom vlakana. Preslica se koristila tako da su se vlakna oko nje omotavala i stezala vezivanjem užetom ili vrpcom. O samom materijalnom značaju preslica govori nam i to da su ih devojke sa sobom često nosile kao miraz.

Kudelja

Kolovrat ili čekrk, vitlo, je stara drvena mašina za predenje(pretvaranje vlakana vune, lana, kudelje i pamuka u niti pređe), koji je zamenio raniju metodu predenja preslicom i vretenom.

Kolovrat

Grebeni su sprava sa tankim, visokim i šiljatim metalnim šiljcima kojom se češlja vuna, kostret, kudelja, konoplja i lan. Na greben koji držimo u levoj ruci stavi se bota (gruda) vune onako kako je vuna ostala nakon šišanja ovaca i pranja vune. Vuna u botu je u skoro zamršenom stanju i kao takva ne može se staviti na preslicu i presti, jer su vlakna međusobno zamršena. Onda grebenom koji nam je u desnoj ruci, malo po malo zahvatamo sa te bote na levom grebnu, prenoseći tako vunu na desni greben. Pri tom poslu vlasi i vlakna se izvlače iz bote i jednolinijski prenose na desni greben. Kada je sve sa levog preneseno na desni greben, tada se proces ponavlja i istim načinom prenosi na levi greben. To se naizmenično ponavlja sve dok vlasi i vlakna iz zamršenog stanja u prvobitnoj boti ne pređu u jedan ujednačeni poredak. Tek u takvom stanju mogu se staviti u kudelju, staviti na preslicu i upredati u pletivo, a po potrebi može se finijim češljanjem još boje doraditi za finija pletiva i tkanja. Kod Vlaha ovaj predmet se naziva darak.

Grebeni

Rende za drvo su praktični alati namenjeni preciznoj obradi drveta. U najvećem broju slučajeva koriste ga stolari za rendisanje drvenih površina, obaranje ivica i pravljenje ivičnih žlebova. U suštini, glavni deo posla obavlja se zahvaljujući noževima koji su smešteni unutar ovog alata, te je važno uvek ih održavati u optimalnom stanju – naoštrene.

Rende za drvo

Grne je posuda u obliku lonca za kuvanje hrane na otvorenom ognjištu. Po ovoj posudi zanat pravljenja posuda od pečene gline dobija ime grnčarstvo. Često grne na sebi ima dršku i poklopac. Koristi se za spremanje variva.

Grne

Testija je bokal (vrč) u kome se u prošlosti nosila voda ili vino. Obično se pravilo od gline, a ponekad i od bakra ili lima. Do sredine prošlog veka, vrč (testija) veoma se koristio u domovima radi domošenja vode sa izvora ili sa bunara i zauzimao je veoma važno mesto u domovima. Jednostavan je za upotrebu, lak za prenošenje. Održavao je vodu i vino svežim za svakodnevnu upotrebu.

Testija ili vrč

Ponjave se izrađuju u svim bojama, a često su veoma šarene sa interesantnim dezenima, zbog čega se mogu koristiti u kao prostirke za krevet ili kao tapiserije. Iako su nešto grublje, u zimskim mesecima mogu služiti i kao prekrivač, a naročito su efikasne ako se ispod njih stavi prostirka od nešto mekšeg materijala. Ponjave se izrađuju na horizontalnom razboju.

Ponjava

Drveni sanduk za devojačku spremu je deo stalne postavke Zavičajnog muzeja Homolja i potiče iz polovine 20. veka.

Sanduk za devojačku spremu

Zastrug je pljosnata okrugla posuda sa drvenim poklopcem, izdeljana iz jednog komada tvrdog drveta, izdubljena, oko 15 – 16 cm u prečniku, a po sredini obima izbočena. Zastruga se pominje i u narodnim pričama, kao npr. Sveti Sava i đaci.

Zastrug

Karlica je elipsasta posuda sa ručicama na krajevima u čijoj se glatkoj unutrašnjosti zamešalo testo do narastanja, za razliku od spoljašnosti na kojoj se vide zaseci od tesle.

Karlica

Televizor Končar je jedan od eksponata koji se nalazi u okviru zbirke Zavičajnog muzeja Homolja, dok je prvi srpski televizor bio “Tesla 59 TV” koji je radio na principu katodne cevi sa lampama i ekranom od 43 centimetara i težine od 20 kilograma. U Žagubici televizor je prvi put nabavljen 1960. godine. Kasnije i sela su dobila televizore koji su postavljeni u tzv. čitaonice.

TV Končar

Singerica – mašina za šivenje nemačke proizvodenje nalazi se među eksponatima Zavičajnog muzeja Homolja. Krojač ili šnajder upravlja mašinom i to je vrsta zanatlije koji šije i kroji odeću prema porudžbini od različitog materijala. Ovaj zanat je među najstarijima u regionu i kod nas se javlja tokom 19. veka kada su u Vojvodini krojači počeli da šiju modele odeće poznate u inostranstvu. Tom prilikom odeća koja je bila dostupna samo bogatom sloju stanovništva postaje dostupna i drugim građanima. Nastankom šivaćih mašina u 19. veku došlo je do revolucije u proizvodnji odeće, a stvaranjem savremenih mašina proizvode se jeftiniji proizvodi nego oni stvoreni krojačkim uslugama.

Šivaća mašina – Singerica